četvrtak, 17. studenoga 2016.

„Neka nam dugo poživi kardinal Sarah – istinski Božji čovjek“


Camillo Langone o prvom, duhovnom susretu s kardinalom Sarahom tijekom    čitanja njegove knjige „Bog ili ništa“

Biti rasist, ali samo u vrlo umjerenoj dozi, i to samo zbog poremećaja amigdale i onda dakle zbog zdravlja ili jer je čovjeku dosta čitanja vijesti kao primjerice o onome nigerijskom ubojici čije pravo na boravak neki sudci ipak nameću europskoj zemlji samo stoga što je on Nigerijac, veoma je opasno: proturasisti su naime nemilosrdni i odmah spremni na linčovanje.

Zbog toga sam tek sa zakašnjenjem pročitao knjigu „Bog ili ništa“ kardinala Roberta Saraha iz Gvineje. Čovjek nikada ne može znati hoće li me on na koncu čak i uvjeriti da je afrikanizacija Europe ipak nešto dobro i ispravno...Ne, ni ova knjiga me u to nije uvjerila. Ali sam za to upoznao istinskog Božjeg čovjeka.

Prema Sarahu „ideja jedne kardinalice podjednako je smiješna kao i svećenik koji bi želio postati časna sestra“. U feminističkim zahtjevima nalazi se „velika arogancija i velika želja za moći“. Rodna je teorija „nemoralna i demonska prijevara“. Zagovornici su eutanazije vukovi koji se prerušavaju u „širokogrudne jaganjce na strani slabih“.

U pitanju liturgije on je filotridentinac: „S tradicionalnim misalom možemo bolje razumjeti da je Misa Kristov čin, a ne čin ljudi.“ U socijalnim pitanjima podsjeća na Nicolu Porra: „Jednakost nije Božji izum. Egalitarizam je ideologija koja uspijeva jer religioznost pada u zaborav.“

Nakon čitanja knjiga mogu samo reći: neka nam dugo poživi kardinal Sarah, svjetlo s kontinenta „tame“ Josepha Conrada.